Unutar Pentagona: Dilema svemirske internetske infrastrukture – Razotkrivanje kašnjenja u jedinstvenoj mreži satelita

• Evolucija potražnje za vojnim satelitskim internetskim rješenjima
• Nove inovacije u svemirskoj povezanosti
• Ključni akteri i strateški savezi u vojnim satelitskim mrežama
• Očekivana ekspanzija i ulaganje u vojni svemirski internet
• Geopolitičke točke i regionalni obrasci rasporeda
• Očekivati razvoj u vojnim satelitskim komunikacijama
• Prepreke napretku i strateške mogućnosti u jedinstvenim satelitskim mrežama
• Izvori i reference

“Tehnološke vijesti: Duboko istraživanje: Srpanj 2025. Microsoftovo masovno restrukturiranje: Otpusti, ulaganja u AI i kaos u igrama. Microsoft je u središtu pozornosti zbog opsežnog kruga otpuštanja, smanjujući otprilike 9,000 radnih mjesta—oko 4% svoje globalne radne snage.” (izvor)

Evolucija potražnje za vojnim satelitskim internetskim rješenjima

Pentagonova ambicija za stvaranjem jedinstvene, otporne satelitske internetske mreže—često nazvane “svemirskim internetom”—suočava se sa stalnim kašnjenjima i komplikacijama, uprkos rastućoj potražnji za sigurnom, brzim povezivanjem kroz vojne operacije. Ministarstvo obrane (DoD) zamišlja besprijekornu, globalnu komunikacijsku mrežu koja može podržati sve, od podataka sa bojišta u stvarnom vremenu do zapovijedanja i kontrole za napredne sustave oružja. Međutim, put prema ovoj viziji ispunjen je tehničkim, birokratskim i strateškim preprekama.

Jedan od glavnih izazova je integracija različitih satelitskih konstelacija i zemaljskih sustava. DoD trenutno se oslanja na mozaik naslijeđenih satelita, komercijalnih pružatelja poput SpaceX-ovog Starlinka i novih vladinih inicijativa poput Proliferated Warfighter Space Architecture (PWSA) Svemirske razvojne agencije (SDA). Ovi sustavi često koriste nekompatibilne protokole i sigurnosne standarde, što otežava jedinstveno funkcioniranje (Defense News).

Procesi financiranja i nabave dodatno kompliciraju napredak. Pentagonovi budžetski ciklusi i pravila nabave poznata su kao izrazito spori u usporedbi s brzim inovacijama komercijalnih svemirskih tvrtki. Ova zastoja dovela su do propuštenih prilika i kašnjenja u rasporedu, čak i dok protivnici poput Kine i Rusije ubrzavaju svoje vojne svemirske sposobnosti (C4ISRNET).

Sigurnosni problemi također su veliki. DoD mora osigurati da je svaka jedinstvena satelitska mreža otporna na cyber napade, ometanje i protusatelitsko oružje. Nedavne izvještaje ističu ranjivosti u komercijalnim i vojnim satelitskim sustavima, što podiže alarm o riziku od prekida komunikacija ili curenja podataka tijekom sukoba (Bloomberg).

• Potražnja na tržištu: Globalno vojno satelitsko tržište predviđa se da će doseći 71,2 milijardi dolara do 2030. godine, vođeno potrebom za sigurnim, visokokapacitetnim komunikacijama (MarketsandMarkets).
• Operativni pritisak: Rat u Ukrajini naglašava važnost otpornog satelitskog interneta, jer se obje strane snažno oslanjaju na svemirsku komunikaciju za situacijsku svjesnost i ciljanje (Reuters).

Ukratko, dok je jedinstvena satelitska mreža Pentagona i dalje strateška nužnost, njezina realizacija ometa se izazovima integracije, nabave i sigurnosti. Kako potražnja za robusnim vojnim satelitskim internetskim rješenjima raste, prevladavanje ovih prepreka bit će ključno za održavanje tehnološke i operativne superiornosti SAD-a u svemiru.

Nove inovacije u svemirskoj povezanosti

Pentagonova vizija jedinstvenog, otpornog svemirskog interneta—često nazvanog “svemirskim internetom”—suočava se s neprekidnim kašnjenjima i zaprekama, uprkos rastućoj strateškoj važnosti sigurnog, globalnog povezivanja za vojne operacije. Ministarstvo obrane (DoD) ima za cilj integraciju velike konstelacije satelita, kako vlasničkih, tako i komercijalnih, kako bi omogućilo besprijekornu, malu latenciju komunikacija za vojnike diljem svijeta. Međutim, realizacija ove mreže pokazala se eluzivnom zbog kombinacije tehničkih, birokratskih i sigurnosnih izazova.

• Tehnička složenost: Pentagonova inicijativa Joint All-Domain Command and Control (JADC2) oslanja se na jedinstvenu satelitsku mrežu kako bi povezala senzore, snage i donosioca odluka u stvarnom vremenu. Integracija različitih satelitskih sustava—od naslijeđenih vojnih satelita do novih komercijalnih konstelacija niske zemaljske orbite (LEO) poput SpaceX-ovog Starlinka i Amazonovog projekta Kuiper—zahteva prevladavanje problema interoperabilnosti, ograničenja propusnosti i brige o latenciji. Prema nedavnom Defense News izvješću, nedostatak standardiziranih protokola i sigurnog dijeljenja podataka među mrežama ostaje velika prepreka.
• Birokratski i nabavni problemi: Proces nabave DoD-a poznat je kao izrazito spor, često zaostajući za brzim tempom inovacija komercijalnih satelita. Svemirska razvojna agencija (SDA), zadužena za izgradnju Nacionalne obrambene svemirske arhitekture (NDSA), borila se da uskladi napore među vojnim granama i privatnim partnerima. Izvješće GAO-a iz 2024. godine istaknulo je trajne probleme s koordinacijom i nejasnim linijama autoriteta, što je odgodilo ključne prekretnice i odluke o financiranju.
• Cyber sigurnost i otpornost: Dok Pentagon nastoji iskoristiti komercijalne satelitske mreže, zabrinutosti o cyber sigurnosti i sposobnostima otpora ometanju su pojačane. Protivnici poput Kine i Rusije brzo razvijaju protivprostorna oružja i alate elektronskog ratovanja koji bi mogli ometati ili uništiti komunikaciju američkih satelita. Pentagon je pozvao na jačanje komercijalnih satelita, ali je primjena robusnih sigurnosnih standarda kroz fragmentirani ekosustav ostala zastrašujući zadatak.

Unatoč ovim izazovima, Pentagon nastavlja ulagati u pilot programe i javno-privatna partnerstva kako bi ubrzao napredak. Međutim, bez značajnih reformi u nabavi, interoperabilnosti i cyber sigurnosti, san o jedinstvenom svemirskom internetu mogao bi ostati izvan dosega u doglednoj budućnosti.

Ključni akteri i strateški savezi u vojnim satelitskim mrežama

Pentagonova vizija jedinstvene satelitske mreže—često nazvane “svemirskim internetom”—ima za cilj neprekidno povezivanje vojnih sredstava preko kopna, mora, zraka i svemira. Međutim, ovaj ambiciozni projekt često se zaustavlja zbog složene mreže tehničkih, birokratskih i industrijskih izazova. Ministarstvo obrane (DoD) nastoji integrirati različite konstelacije satelita, uključujući one iz Svemirske razvojne agencije (SDA), Američke svemirske snage i komercijalne partnere, u otpornu, interoperabilnu mrežu. Ipak, napredak ostaje spor, uzrokujući zabrinutost oko pripremljenosti američke vojske pred brzo napredujućim protivnicima.

Jedna od glavnih prepreka je nedostatak standardiziranih protokola i arhitektura među različitim satelitskim sustavima. PWSA SDA je dizajnirana za pružanje komunikacija niske latencije i praćenje raketa, ali je integracija s naslijeđenim sustavima i komercijalnim mrežama pokazala izazov. Pentagonova inicijativa JADC2, koja se značajno oslanja na svemirsku povezanost, također se suočila s kašnjenjima zbog problema interoperabilnosti (Defense News).

Ključni akteri u ovom području uključuju vojne izvođače poput Lockheed Martin, Northrop Grumman i Raytheon, kao i komercijalne operatore satelita poput SpaceX (Starlink) i OneWeb. Strateški savezi među tim entitetima ključni su za objedinjavanje resursa i stručnosti. Na primjer, SDA je dodijelila ugovore kako Lockheed Martinu tako i Northrop Grummanu za razvoj svojih Tranche 1 Transport Layer satelita (C4ISRNET).

Usprkos ovim partnerstvima, svemirski internet Pentagona i dalje je opterećen:

• Fragmentirani procesi nabave među vojnim granama
• Zabrinutosti o cyber sigurnosti oko integracije komercijalnih mreža
• Spora usvajanja otvorenih standarda za satelitske komunikacije
• Budžetska nesigurnost i promjenjive prioritete u Kongresu

Dok se ovi problemi ne riješe, jedinstvena satelitska mreža Pentagona vjerojatno će i dalje biti suočena s kašnjenjima, ostavljajući kritične praznine u komunikacijama američke vojske i situacijskoj svjesnosti (Bloomberg).

Očekivana ekspanzija i ulaganje u vojni svemirski internet

Pentagonov ambiciozni plan za stvaranje jedinstvenog vojnog svemirskog interneta—često nazvanog “mrežom satelita u svemiru”—suočen je s stalnim kašnjenjima i komplikacijama, podižući zabrinutosti o sposobnosti Ministarstva obrane SAD-a (DoD) da zadrži tehnološku superiornost u eri brzih prijetnji. Projekt, na čelu sa Svemirskom razvojnom agencijom (SDA), ima za cilj raspoređivanje stotina satelita niske zemaljske orbite (LEO) kako bi se osigurao otporan, globalan, visok brzi komunikacijski sustav za američke snage. Ipak, put ka realizaciji nije bio ni blizu lakom.

Jedan od glavnih izazova je integracija različitih satelitskih konstelacija i zemaljskih sustava među raznim vojnim granama. Vizija DoD-a za jedinstvenu mrežu—poznatu kao Proliferated Warfighter Space Architecture (PWSA)—potrebna je besprijekorna interoperabilnost između satelita različitih pružatelja i naslijeđenih sustava. Tehničke prepreke, kao što su standardizacija komunikacijskih protokola i osiguranje cyber sigurnosti, dovele su do ponovljenih kašnjenja. Prema nedavnom izvješću Ureda za računi vlade (GAO), Transport Layer Tranche 1 SDA, prvotno planiran za lansiranje 2024. godine, sada se suočava s rizicima u rasporedu zbog problema s integracijom i testiranjem.

Budžetska nesigurnost dodatno komplicira ekspanziju. Iako budžetski zahtjev administracije Bidena za fiskalnu godinu 2025. uključuje 4,7 milijardi dolara za komunikacijske i sustave upozoravanja na rakete (Defense News), Kongresne alokacije nisu uvijek držale korak s ambicijama Pentagona. Troškovi povećanja satelitske mreže, zajedno s potrebom za brzim ciklusima obnove tehnologije, izazvali su zabrinutost oko dugoročne održivosti i povrata na ulaganje.

Geopolitička konkurencija također je pokretačka snaga. Kina i Rusija brzo unapređuju svoje vojne svemirske sposobnosti, što potiče američke dužnosnike da upozore na “svemirsku utrku” koja bi mogla odrediti buduću dominaciju na bojnom polju (C4ISRNET). Ipak, Pentagonovi napori da ubrza raspoređivanje su ometani zastojevima u nabavi i složenošću koordinacije s komercijalnim partnerima kao što su SpaceX i Amazonov Projekt Kuiper.

Ukratko, dok očekivana ekspanzija i ulaganja u vojni svemirski internet ostaju prioritet Pentagona, jedinstvena satelitska mreža i dalje se suočava sa zastojima zbog tehničkih, financijskih i birokratskih prepreka. Bez značajnog napretka, SAD riskira da zaostane za protivnicima u ključnoj domeni svemirske komunikacije.

Geopolitičke točke i regionalni obrasci rasporeda

Pentagonova vizija jedinstvene satelitske mreže—često nazvane “svemirskim internetom”—središnja je za njegovu strategiju Joint All-Domain Command and Control (JADC2), s ciljem povezivanja senzora, oružja i donosioca odluka između svih vojnih grana. Međutim, ovaj ambiciozni projekt često se zaustavlja zbog složene mreže geopolitičkih napetosti, tehničkih prepreka i birokratske inercije.

Geopolitičke točke i izazovi rasporeda

• Rastuće prijetnje od protivnika: SAD se suočava s povećanim sposobnostima protusatelitskog (ASAT) djelovanja iz Kine i Rusije, od kojih su obje demonstrirale kinetičke i nekinetičke načine za ometanje ili uništavanje satelita. Ruski ASAT test iz 2021. godine, koji je stvorio tisuće komada krhotina, naglasio je ranjivost američkih svemirskih resursa (CNBC).
• Regionalni obrasci rasporeda: Pentagonove satelitske konstelacije snažno su koncentrirane nad ključnim točkama kao što su Indopacifička regija i Istočna Europa. Ova usmjerenost proizašla je iz potrebe za praćenjem kineskih vojnih manevara u Južnom kineskom moru i ruskih aktivnosti blizu Ukrajine i Baltika (Defense News).
• Koordinacija saveznika i fragmentacija: Napori za integraciju mreža satelita saveznika—poput onih iz NATO-a i partnera Five Eyes—bili su spori, otežani različitim sigurnosnim protokolima i ograničenjima dijeljenja podataka (Breaking Defense).

Tehnički i birokratski zastoji

• Problemi interoperabilnosti: Pentagonova flota satelita je mozaik naslijeđenih i sljedeće generacije sustava, od kojih mnogi ne mogu jednostavno komunicirati jedni s drugima. Ova nedostatak interoperabilnosti komplicira stvaranje jedinstvene, otporne mreže (C4ISRNET).
• Zastoji u nabavi: Proces nabave novih satelitskih tehnologija ostaje spor, s programima poput Transport Layer SDA koji se susreću s ponovljenim kašnjenjima i nesigurnostima u proračunu (SpaceNews).

Kao rezultat toga, svemirski internet Pentagona ostaje djelo u izradi, ranjiv na vanjske prijetnje i unutarnje neučinkovitosti. Bez ubrzane integracije i rasporeda, SAD riskira da zaostane u brzo evoluirajućem području svemirskog ratovanja.

Očekivani razvoj u vojnim satelitskim komunikacijama

Pentagonov ambiciozni plan za izgradnju jedinstvene, otporne mreže vojnipih satelitskih komunikacija—često nazvane “svemirskim internetom”—suočava se s stalnim kašnjenjima i tehničkim preprekama, podižući zabrinutosti oko sposobnosti američke vojske da održi superiornost u informacijama u budućim sukobima. Ministarstvo obrane (DoD) zamišlja neprekidnu, interoperabilnu mrežu koja bi povezivala satelite kroz višestruke orbite i usluge, omogućujući dijeljenje podataka u stvarnom vremenu i sigurne komunikacije za vojnike širom svijeta. Međutim, put prema ovoj viziji nije bio nimalo glatak.

• Fragmentirani naslijeđeni sustavi: Američka vojska trenutno se oslanja na mozaik naslijeđenih satelitskih sustava, kao što su Wideband Global SATCOM (WGS) i Advanced Extremely High Frequency (AEHF) konstelacije, svaki sa svojim jedinstvenim protokolima i sigurnosnim zahtjevima. Integracija ovih različitih mreža u jedinstvenu arhitekturu pokazala se tehnički složenom i skupom (GAO).
• Tehnički izazovi i problemi sa cyber sigurnošću: Pentagonova inicijativa JADC2, koja je osnova koncepta svemirskog interneta, suočava se s značajnim preprekama u osiguravanju interoperabilnosti, povezanosti s malom latencijom i robusne cyber sigurnosti. Nedavni izvještaji istaknuli su ranjivosti u zemaljskim stanicama satelita i vezama podataka, koje bi protivnici mogli iskoristiti za ometanje komunikacija (Defense News).
• Industrijski i nabavni zastoji: Svemirska razvojna agencija (SDA) vodi napore za raspoređivanje Proliferated Warfighter Space Architecture (PWSA), mreže od stotina satelita niske zemaljske orbite (LEO). Dok su prva lansiranja dogodila u 2023. godini, integracija s postojećim vojnim i komercijalnim resursima zaostaje, a puna operativna sposobnost ne očekuje se do najmanje 2026. (SpaceNews).
• Budžetska i birokratska ograničenja: Istraživanje Kongresa i promjenjive budžetske prioritete usporili su napredak. Ured za račune vlade (GAO) nedavno je upozorio da nejasni zahtjevi i preklapanje autoriteta među Svemirskim snagama, SDA-om i drugim agencijama ometaju donošenje odluka i odgađaju kritične prekretnice (GAO).

Dok se protivnici poput Kine i Rusije brzo unapređuju u svojim vlastitim komunikacijama temeljenim na svemiru i sposobnostima protusatelitske borbe, Pentagonova borba da ostvari jedinstvenu satelitsku mrežu naglašava hitnu potrebu za pojednostavljenjem nabave, poboljšanom cyber sigurnošću i većom međusobnom koordinacijom. Bez odlučujućih akcija, SAD riskira da zaostane u utrci za prevlast u vojnim aktivnostima zasnovanim na svemiru.

Prepreke napretku i strateške mogućnosti u jedinstvenim satelitskim mrežama

Pentagonova vizija jedinstvene satelitske mreže—integrirane, otporne “svemirske internetske” infrastrukture koja povezuje vojna sredstva preko domena—ostaje nedostižna unatoč godinama ulaganja i hitnosti. Ministarstvo obrane (DoD) ima za cilj povezivanje satelita iz različitih grana i komercijalnih partnera u besprijekornu, sigurnu komunikacijsku mrežu. Međutim, napredak se otežava složenom mrežom tehničkih, birokratskih i geopolitičkih prepreka.

• Tehnička fragmentacija: Satelitska infrastruktura američke vojske je mozaik naslijeđenih sustava, vlasničkih standarda i nekompatibilnog hardvera. Integracija ovih u jedinstvenu mrežu zahtijeva prevazilaženje značajnih izazova interoperabilnosti. Na primjer, Ured za račune vlade nedavno je istaknuo trajne probleme s dijeljenjem podataka i integracijom sustava među uslugama.
• Cyber sigurnosni rizici: Jedinstvena mreža povećava površinu napada za protivnike. Pentagon je oprezan u vezi s povezivanjem osjetljivih resursa bez robusne enkripcije od kraja do kraja i pravovremenog otkrivanja prijetnji. Nedavni cyber napadi na operatore satelita naglasili su te ranjivosti.
• Birokratske prepreke: Rivalstva među službama i birokratske prepreke usporavaju napredak. Svaka vojna grana ima svoje prioritete i procese nabave, što otežava zajednički razvoj i financiranje zajedničke infrastrukture. Svemirska razvojna agencija pozvala je na pojednostavljivanje ovlasti za ubrzano integraciju.
• Geopolitička ograničenja: Pentagonova ovisnost o komercijalnim pružateljima satelita, neki s međunarodnim vezama, podiže zabrinutosti o sigurnosti opskrbnog lanca i stranoj interferenciji. Kontinuirani sukob u Ukrajini naglasio je stratešku važnost—i ranjivost—komercijalnih svemirskih resursa.

Unatoč ovim preprekama, pojavljuju se strateške mogućnosti. DoD-ova Svemirska razvojna agencija raspoređuje Proliferated Warfighter Space Architecture, mrežu satelita niske zemaljske orbite osmišljenu za interoperabilnost. Partnerstva s komercijalnim pružateljima poput Starlink i OneWeba ubrzavaju inovacije, dok su novi standardi za sigurne komunikacije u razvoju. Ako Pentagon može uskladiti tehničke, organizacijske i političke napore, jedinstvena satelitska mreža mogla bi se prebaciti iz “noćne more” u stratešku prednost.

Izvori i reference

• Pentagonova noćna mora svemirskog interneta: Zašto jedinstvena satelitska mreža stagnira
• Svemirska razvojna agencija
• C4ISRNET
• MarketsandMarkets
• SpaceNews
• Lockheed Martin
• Northrop Grumman
• Raytheon
• CNBC
• Svemirska razvojna agencija
• Starlink